15.02.2015 (Dan 21)
Krabi, Ao Nang
U Krabi smo stigli ujutro oko 7. Na bus stanici nam je odmah prišao vozač malog kamioneta i ponudio nam prevoz. Platili smo 60 Bht do malog mjesta koje se zove Ao Nang. Tokom vožnje sam upoznao jednu djevojku iz Austrije. Zove se Juliet i ovdje se treba naći sa nekim svojim prijateljicama.
Ao Nang
Željko i Toni su otišli da traže smještaj, a ja sam ostao da nam čuvam stvari. Sa Juliet sam sjeo u neki restoran i tu smo popili zajedno jutarnju kafu uz vrlo prijatan razgovor. Malo je punija, ali je simpatična. Opet sam dobio komplimente za odličan engleski. Ao Nang je centralno turističko mjesto provincije Krabi. To je malo mjesto i sastoji se od jedne glavne ulice koja iz pravca Krabija vodi na plažu i zatim ide duž plaže. Cijelo mjesto se sastoji uglavnom od barova, restorana, prodavnica i hotela. Dakle, sve je podređeno turistima. Ja se još uvijek nisam oporavio od šoka iz Bangkoka, tako da mi je svejedno. Ipak, treba uživati koliko se može. Ne mora sve ni biti savršeno. Željko je već bio ovdje, tako da mu je sve poznato. Smjestili smo se u hotel Nong Eed, tj. u jedan bungalov. Imamo tri kreveta i vrlo lijepo okruženje. Plaža je na 5 minuta hodanja glavnom ulicom. Odmah pored je ulica sa noćnim barovima i kurvama. Baš nas hoće taj smještaj! Sjeli smo u neki restoran i ručao sam standarno Thai jelo pad thai. Platili smo bungalov za 5 dana. Znači, ostatak avanture će biti više-manje penzionerski. Da odmah umrem, ako ikad više moja noga stupi na Tajland!
Ao Nang
Dva puta na ultra-turističkom Tajlandu je za mene previše. Kupali se u moru i ležali na plaži. Sad mi je već malo bolje, ali ne previše. Ne može biti toliko loše kada ležiš na pješčanoj plaži i plivaš u toplom moru. Siniša se javio iz Halong Baya. Kaže da smo mogli uzeti vize i preko Interneta. Sad je kasno. Naveče sam bio u supermarketu i kupio sam nam hrane za 350 Bht. U bungalovu imamo i TV i frižider, a sada i 5 hladnih Singha piva u frižideru.
Wifi radi odlično, pa su Željko i Toni zadovoljni. Ja niti se kome javljam, niti ko pita za mene, pa mi Internet i ne treba. Izašli smo van naveče i odmah skrenuli u susjednu ulicu sa noćnim barovima. Sa obe strane su barovi, a u svakom je po desetak kurvi koje zabavljaju goste, plešu oko šipki ili igraju bilijar s gostima. Barova je možda desetak, pa se otprilike može izračunati i broj djevojaka. Sjeli smo u jedan od njih, za sto na ulici i odmah su nam prišle dvije lijepe Tajlanđanke. Zvao sam im piće, iako tada nisam znao da je „drink for the lady“ 180 Bht. Inače, pivo je 80 Bht. Nećemo raditi ništa bezobrazno. Pošto sam već ovdje, ipak sam pitao za cijenu. Imaju dvije tarife, „short time“ i „long time“. Ova kraća je sat vremena, ali ako se cjenkaš malo, to možeš lako povećati i na dva sata za isti iznos.
Ao Nang
Cijena za „short time“ je oko 30 – 40 $. Tajland definitivno propada kao turistički raj! Cura je vrlo ljubazna i zna kako da smota mušteriju. Pokazuje mi slike na mobilnom telefonu od svoje porodice kod kuće. Na slikama su njena sestra i stara majka. Kaže da je iz okoline Bangkoka, Suvarnabhumi. To mjesto mi je poznato jer je tu najveći međunarodni aerodrom u zemlji. Možda su slike i lažne ili ko zna čije, ali mi je jedna stvar upala u oči. Iza njene majke, u pozadini je stara, trošna koliba od drveta. To jasno opisuje profil ovih djevojaka. Nijedna od njih nije odavde. Obično dolaze iz vrlo siromašnih sela i ovim poslom se bave da prehrane porodice kod kuće. Nisu kao naše kurve, odmah u BMW i na Pink TV u reality show. Kaže da se zove Pengpeng, tj. to joj je nadimak, a znači „zabavna, smiješna“ ili funny. Nakon tri popijena piva, vratili smo se u naš bungalov.