Putopisac

Jezero Inle

09.02.2015 (Dan 15)

Nyaung Shwe, Inle jezero

Ustali smo oko 7 ujutro. Doručak je uobičajen, omlet i marmelada. Kafu nisam popio jer je to bila obojena voda. U 8 sati polazimo na treking. Agencija je u susjednoj ulici, i tu se nalazimo sa našim vodičem. Vodič se zove Al Wai. Polazimo na hodanje koje će trajati skoro cijeli dan. Vodič nam usput objašnjava neke pojedinosti načina života u Burmi.

Pripadnice naroda Pa-O

Pripadnice naroda Pa-O

Davanje imena ljudima je u uskoj vezi sa danom rođenja. Puno ime našeg vodiča se sastoji od nekoliko riječi. Mislim da je htio da mi kaže da se i dan rođenja nalazi u imenu. Život u Burmi nije jednostavan i lak. Ovo je siromašna zemlja sa vrlo lošom infrastrukturom. Wai kaže da je plata nastavnika u osnovnoj školi oko 100 $, a u srednjoj oko 150 $. Koliko sam ga razumio, djeca u školu prvo idu tri godine, zatim još četiri, pa četiri godine srednja škola, i na kraju fakultet. Staza za hodanje nije naročito teška.

Brda Shan, okolina jezera Inle

Brda Shan, okolina jezera Inle

Teren je brdovit, ali nemamo neke velike uspone. U ovom području žive pripadnici naroda Pa-O. Upravo smo se mimoišli na uskoj stazi sa jednom ženom koja vjerovatno ide nekim poslom u Nyaung Shwe.

Okolina jezera Inle

Okolina jezera Inle

Žene obično nose crnu tuniku i na glavi crveni ili narandžasti turban. Pa-O su druga etnička grupa po veličini u državi Shan, naravno, poslije Shan naroda. Hodamo uskim stazama, a oko nas su Shan brda. Hodanje je najviše otežano zbog jakog sunca koje je počelo da prži. Lokalni stanovnici ovdje uzgajaju kukuruz, pšenicu, mango i avokado. Povremeno pravimo pauzu da se malo odmorimo. Obično se zaustavljamo kod nekih malih nadstrešnica od bambusa i drveta. Wai je pun informacija i prilično koristan kao vodič. Njegov otac je bio teški ovisnik o betelu, smjesi koju lokalci žvaću po cijeli dan.

Selo u okolini jezera Inle

Selo u okolini jezera Inle

Ta stvar je vrlo kancerogena i njegov otac je umro od raka grla u 42. godini života. Gadna stvar! Nastavili smo hodanje. Više u šali, ali pomalo i ozbiljno, pitao sam vodiča kakvo je stanje sa kurvama u okolini. Wai kaže da tih stvari nema u selu Nyaung Shwe, jer vlada to ne dozvoljava.

Okolina jezera Inle

Okolina jezera Inle

Za takve aktivnosti treba otići u selo Aye Thar Yar i cijena za lokalce je 10.000 kyata, a za strance, uz dobro cijenkanje, oko 15.000 kyata. Ipak se neću baviti takvim stvarima, jer nisam zato došao ovdje. Dakle, oko 10 $. Šta više čekaju sa tim jebenim lijekom za sidu? Imam dosta pitanja za našeg vodiča. Ljudi se u ovim planinama snalaze za vodu tako što sakupljaju kišnicu. Vrlo rijetko kopaju bunare jer se ovdje u tom slučaju mora kopati vrlo duboko. Još jedna mogućnost su planinski potoci. Vodič kaže da seljani predviđaju vrijeme prema cvjetovima mango drveta. Još jedna vrlo važna stvar je prinošenje poklona lokalnom duhu ili natu, najčešće sa željom za dobrim prinosima, dobrim vremenom za usjeve, zaštitom od insekata itd. Najčešće sakupe rižu, kokos, voće, novac i drugo, i to sve ponesu u pletenim korpama koje predaju duhu u malo seosko svetilište.

Okolina jezera Inle

Okolina jezera Inle

Nastavljamo dalje sa hodanjem i nakon nekog vremena dolazimo do sela Kone Sone gdje ćemo ručati. Ušli smo u jednu kuću od pletenog bambusa i drveta i popeli se na sprat. Kuća ima dvije sobe sa velikim prozorima na dvije strane. Zidovi su od pletenog bambusa, a na sredini je mali, niski drveni stolić. Sjedi se na podu, oko stola. Razmišljam koliko je opasno ovdje zapaliti cigaretu. U slučaju nepažnje bi cijela kuća izgorila za 5 minuta. Mi smo sjeli oko stola, dok su lokalci u drugoj sobi spremali ručak. Dok smo čekali na glavno jelo, ponudili su nas na nekim gadnim čipsom od ribe. Pojeli smo neku supu sa tjesteninom i malo povrća i par malih banana. Još uvijek čekamo glavno jelo. To je bilo to, supa je bila glavno jelo i više nećemo dobiti ništa. Ručak je vrlo slab. Krenuli smo dalje. Ovo za sada i nije neki treking. Pejzaž nije naročito zanimljiv, staza za hodanje nije teška, a još uvijek nismo ništa ni vidjeli. Dolazimo do male seoske škole. Djeci smo podijelili slatkiše i malo se slikali s njima. Ovo je zapravo predškolska ustanova i čini je jedna malo veća drvena koliba sa velikom terasom. Škola je malo niže i vidim da djeca igraju fudbal na livadi ispred škole. Posebno mi je dirljiv bio trenutak kada smo prolazili pored jedne kuće i kada su se na prozoru pojavila dva mala dječaka od 4-5 godina. Jedan od njih je upravo jeo i pružio je svoj tanjir prema nama, nudeći nas svojim ručkom.

Škola, okolina jezera Inle

Škola, okolina jezera Inle

Odmah sam reagovao i ubacio mu nekoliko bombona kroz prozor. Žive u siromaštvu i nude nam hranu koje i oni možda nemaju previše. Ali to je uvijek tako. Bogati ne bi ni bili bogati kada bi imali dušu. Pored puta neke žene sijeku šećernu trsku. Vodič je otišao do njih i donio mi jedan štapić da probam. Stvarno je puna šećera, ali mi se ne sviđa mnogo. Wai kaže da od šećerne trske prave šećer, slatkiše i melasu koju šalju u Mandalay gdje se od toga pravi Mandalay rum. Prošli smo kroz sela Loi Kaw, Pon tae i Loilem. Hodajući kroz šumicu, došli smo do jednog malog prirodnog bazena. Tu je nekoliko lokalnih dječaka koji se kupaju. Ja i Siniša smo odlučili da im se i mi pridružimo u tome. Planinska voda konstantno dotiče i otiče iz njega, ali je topla i vrlo bistra. Očekivao sam ledenu vodu, pa me to baš iznenadilo. Nakon 15 minuta kupanja, nastavljamo hodanje prema jezeru Inle. Željko je počeo opasno da gunđa i da se ljuti. Umorio se od hodanja, a i nije mu dobro jer ga je sunce udarilo u glavu. Još je cijelo vrijeme imao šešir na glavi! Al Wai mi je malo pričao o budizmu. O budizmu znam vrlo malo, pa me to stvarno interesuje. Svaki muškarac mora provesti sedam dana u manastiru da bi išao u raj. Žene nisu obavezne, ali mogu ako hoće.

Okolina jezera Inle

Okolina jezera Inle

Monasi imaju svoju hijerarhiju. Neki mlađi monah može imati viši nivo od nekog koji ima npr. 70 godina. Od svakog muškarca se očekuje da provede određeno vrijeme u manastiru dva puta u svom životu: prvi put kao monah – početnik ili samanera i to u dobi od 10 do 20 godina, i drugi put nakon 20-te godine života, kao potpuno zaređen monah ili hpongyi. Skoro svi dječaci ispod 20 godina moraju proći kroz ceremoniju koja se zove shinbyu.



To je na neki način i obilježavanje punoljetstva i najveća čast za porodicu muškog potomka. Omogućavanje muškom djetetu da provede neko vrijeme, ma koliko kratko, u budističkom manastiru, i da prihvati učenje Bude, smatra se u Theravada budizmu najvećom stvari koju roditelji mogu dati sinu. Svijetlo crvena boja monaške mantije označava novajlije do 15 godina, a tamnije boje su za starije, potpuno zaređene monahe. Monahinje nose ružičaste mantije, briju glave i prilikom zaređenja polažu slične zakletve kao i monasi. Postoje dvije osnovne škole budizma: Theravada budizam i Mahayana budizam. Theravada se praktikuje u Burmi, Kambodži, Laosu, Sri Lanki i Tajlandu. Budizam nije zasnovan na bogu ili bogovima, nego je to više filozofsko i psihološko učenje. Sve interpretacije počinju sa princom koji se zvao Sidarta Gautama i koji je postao prosvijećen ili Buda u sjevernoj Indiji prije 2500 godina. Ni Buda, a ni njegovi prvi sljedbenici nikad nisu zapisali svoje učenje, tako da ne postoji nešto kao budistička Biblija ili Kuran. Glavni cilj je postizanje nirvane, uzvišenog stanja, i do tog cilja treba naporno raditi i truditi se cijelog života. Theravada uči da se nirvana postiže trudom svakog pojedinca ponaosob, a Mahayana drži da se pojedinac treba uzdržavati od postizanja nirvane sve dok cijelo čovječanstvo ne bude spremno za taj čin. Konačno smo stigli do jezera. Sada smo već prilično umorni. Odmah pored jezera su velika polja riže na kojima rade žene. Sada smo u selu koje se zove Maing Thauk i ovdje ćemo se ukrcati u motorni čamac koji će nas vratiti u Nyaung Shwe.

Polja riže

Polja riže

Danas smo hodali preko 20 kilometara. Nakon 20 minuta prijatne vožnje čamcem, vratili smo se u selo. Tu smo se pozdravili sa našim vodičem i opet otišli u isti restoran kao i juče. Opet sam naručio Inle grilled pork with tomato i rižu. U turističkoj agenciji smo kupili bus karte za Mandalay za sutra. Cijena je 10.000 kyata. Sutra ću čamcem na Inle jezero. Obilazak jezera u trajanju od skoro cijelog dana je oko 10000 kyata. Vratili smo se u hotel i nakon tuširanja sam se malo odmorio u sobi. Prilično sam izgorio po licu danas. Pred spavanje sam popio preostalo Dagon pivo iz frižidera na balkonu naše sobe.

<< prethodna                                                                             sledeća >>