03.07.2009 (dan 14)

Jerash, Mrtvo more, Madaba, Mt Nebo

Danas se vraćam u Jerash. Idem taksijem do stanice Tabarbur, jer sa glavne Abdali bus stanice ne mogu do Jerasha iz razloga što je petak pa su dio stanice pretvorili u pijacu. Stigao sam do Jerasha. Jerash je jedna od najvećih atrakcija Jordana i vrlo dobro očuvan rimski grad. U to vrijeme se zvao Gerasa i u trenutku svog vrhunca imao je oko 20.000 stanovnika.

Iako se nije nalazio na glavnim trgovačkim putevima, grad je znatno napredovao zbog plodne zemlje koja ga okružuje. Nakon osvajanja ovog regiona od strane rimskog generala Pompeja u 64. godini p.n.e, Gerasa postaje dio rimske provincije Sirije. To je jedan od gradova rimskog Dekapolisa.

Dekapolis je skup rimskih gradova na području Sirije, Jordana i Izraela koji su bili međusobno povezani, a sve u cilju poboljšavanja trgovine i ujedinjenja rimske vlasti. Iako sam naziv sugeriše da se radi o 10 gradova, pretpostavlja se da je taj broj bio veći, čak i 18. Gradovi su bili povezani popločanim putevima koji su omogućavali kolima brzo kretanje između njih. U Jordanu su najpoznatiji članovi Dekapolisa: Umm Qais, Pella, Jerash i Philadelphia (današnji Aman). Gradovi Dekapolisa su uživali u prosperitetu pod rimskom vlašću, a opadanje Dekapolisa počinje dolaskom dinastije Amajada čije je sjedište bilo u Damasku. Kasnije, prebacivanje centra moći muslimanskog svijeta u Bagdad je zadalo konačni udarac Dekapolisu. Ulaz u lokalitet je kod Hadrijanovog slavoluka, sagrađenog u čast imperatora Hadrijana koji je grad posjetio 129. godine. Odmah iza slavoluka, koji je predstavljao južni ulaz u grad, nalazi se hipodrom iz 1. vijeka koji je primao 15000 gledalaca.

Dok hodam ulicama nekadašnjeg grada, zamišljam kako je život ovdje izgledao prije 2000 godina. Prodavnice sa trgovcima, fontane sa vodom i gomila ljudi odjevena u odjeću tog vremena. Dalje se ide prema forumu, koji je predstavljao pijacu i glavno mjesto za sastajanje ljudi. Jonski stubovi koji okružuju trg su vrlo impresivni, a u centralnom dijelu je i fontana koja je dodana u 7. vijeku. Nedaleko od foruma je hram Zeusa iz 162. godine. Iza hrama je pozorište sa oko 5000 mjesta.

Na malom brdu se nalazi hram Artemis, posvećen boginji lova i plodnosti, koji je prilično dobro očuvan, iako je sagrađen između 150. i 170. godine. Od 12 stubova koje je nekad imao, 11 još uvijek stoji. Od foruma prema sjevernoj kapiji vodi cardo maximus, glavna ulica u gradu. Proteže se u dužini od oko 800 m i sagrađena je u 1. vijeku. Još uvijek je popločana originalnim kamenim pločama, a još uvijek se mogu vidjeti i brazde na kamenu koje su napravile kočije, kao i male rupe – odvodi za vodu. Obišao sam sve za nekih dva sata.

Ulaznica i nije baš jeftina, 8 JD. Sjeo sam u neku rupu od restorančića pored puta i popio kafu. Htio sam i jesti, ali momak nikako da ispeče one piliće, tako da sam odustao. Razmišljam da li da odmah idem do Ajlouna, ali ipak odlučujem da idem na jug, jer sam se već malo zasitio ruševina, utvrđenja i kamenja. Sjedam u minibus za Aman i čekam više od pola sata da se napuni pa da krenemo. Stigao u Aman, na bus stanicu. Strašno sam gladan, pa sam pojeo nešto što bi trebalo da je hamburger. Čovjek drži meso izloženo suncu, bez frižidera, a muhe skaču po njemu, pa ga prevrće onim svojim rukama koje je oprao vjerovatno prošle godine. I ja se čudim što me boli stomak. Zatim sam autobusom krenuo za Madabu. Madaba je grad sa oko 50.000 stanovnika i predstavlja najvažniji hrišćanski centar u Jordanu. Jednu trećinu stanovništva čine hrišćani. Hrišćanski dio ima neke vrlo dobre restorane i hotele pa sam se tu i smjestio, a i dobra je baza za obilazak Betanije i Mrtvog mora. Danas je poznata po mozaicima, a posebno po mozaiku mapi Svete Zemlje na kojem su označene sve važne biblijske lokacije. Moj hotel je na nekoliko metara od crkve St George u kojoj je mozaik pronađen.

Hotel Madaba je odlično mjesto! Obišao sam crkve 12 apostola i Jovana Krstitelja. Na bus stanici u Madabi sam se dogovorio sa taksistom da me vozi do planine Nebo i nazad za 4 JD.

Planina Nebo je mjesto gdje je Mojsije vidio Obećanu zemlju i nakon svoje smrti, sahranjen je ovdje negdje. Tu je Mojsijeva memorijalna crkva, kao i muzej sa mozaicima. Pogled sa planine je super i vide se biblijske zemlje u daljini: Judeja, Jerihon i Negev. Tu nema ništa previše zanimljivo, osim dobrog pogleda na okolinu u daljini. Dok sam sa taksistom zapalio cigaru, tu smo dogovor proširili i na Mrtvo more. Nevjerovatno, ali iz Madabe nema javnog prevoza do Mrtvog mora. Zapravo, u ovom dijelu Jordana je teško naći bilo kakav javni prevoz za jug.

Ako želim da idem busom do Mrtvog mora, morao bih da idem nazad do Amana, pa iz Amana do mora. Kakva glupost! Jedino rješenje je unajmiti taksi na nekoliko sati i tako to uraditi.

Za Betaniju je isti slučaj. Tako da sam se dogovorio da za 17 JD, idemo prvo na Mt Nebo, pa zatim do Mrtvog mora, do javne plaže – Amman beach, uz čekanje od sat vremena za kupanje i nazad. Nema potrebe da se ostaje duže na Mrtvom moru, dovoljno je samo jedno kupanje, čisto da se vidi kako je to. Ovo nije klasično more i plaža, pa da se tu ostaje više dana. Krenuli smo prema moru. Pejzaž prema moru je fantastičan. Gole planine bez ijednog drveta ili bilo kakve biljke. Kao sa neke druge planete. Nakon više od sat vožnje došli smo do Mrtvog mora. Mrtvo more je najniža tačka na Zemlji. Vjeruje se da su se jugoistočno od njega nalazile lokacije gradova Sodome i Gomore. Dugačko je oko 67 km, a široko od 6 do 18 km. Njegova površina i obale su 423 m ispod nivoa mora. Sada i Izrael i Jordan kontrolišu dio mora. Izrael je pod svoju kontrolu stavio cijelu zapadnu obalu mora u 6 – dnevnom ratu 1967. godine.

Glavni izvor je rijeka Jordan. Ime mu potpuno odgovara jer je sadržaj soli oko 33 % i ima 6 puta više soli nego okeani, tako da u njemu ne postoji nikakav život. Svake godine nivo mora opada i vjeruje se da će za 50 godina potpuno presušiti. Na najnižoj tački na Zemlji je vrlo vruće i sparno tokom ljeta. Po Bibliji, ovdje je utočište našao i kralj David. Takođe, ovo je jedno od prvih liječilišta na svijetu. More ima veliku gustinu, što omogućava lagano plutanje na površini.



Tu postoji javna plaža, na koju najviše dolaze ljudi iz Amana i ima nekoliko hotela, ali se ulaz na plažu plaća 7 JD. Mnogo za jedno kupanje, pa se pomjeramo samo stotinjak metara dalje gdje je kupanje besplatno i nema nikog da mi smeta. Taksista me čeka pored puta, dok ja idem u vodu. Plaža ne postoji. Obala je gomila kamenja na kojoj je razbacano smeće, a najviše plastične boce. Nakon kupanja, obavezno je tuširanje i to odmah, prije nego se čovjek osuši, osim ako neko ne želi da osjeti šta su muke kad se kilogram soli zalijepi na tijelo nakon što voda ispari sa tijela. Pošto tuševa nema u blizini, šaljem taksistu da ode do hotela i napuni nekoliko boca sa vodom u tu svrhu. Takođe, ako neko ima otvorene rane na tijelu, ili je svježe obrijan, ne preporučuje se ulazak u vodu. Ovo je najniža tačka na Zemlji i temperature su preko 40 stepeni. Ulazim u vodu i počinjem da plivam.

Nevjerovatno! Jednim zamahom rukom, pređem bar 2 – 3 m. Nemoguće je potonuti. Količina soli je toliko velika da jednostavno tijelo izbacuje na površinu. Da hoću i da se namjerno utopim, ne bih uspio. Apsolutno je tačno da se može sjediti u vodi i čitati knjiga, a to sam i pokušao, nema potrebe za održavanjem na vodi ili nekim pokretima nogama. Može se mirno sjediti. Kamenje na obali je pokriveno debelim slojem soli. A voda je strašno topla, možda i veća od temperature tijela. Mrtvo more polako nestaje isparavanjem i svake godine mu se nivo smanjuje. Količina soli nema nikakve veze sa nadmorskom visinom, nego uglavnom sa velikom brzinom isparavanja vode, što za posljedicu ima nagomilavanje soli. Mrtvo more sadrži mnogo različitih minerala, od kojih su mnogi odlični za zdravlje i kožu. Nakon kupanja sam se istuširao pomoću onih flaša s vodom. Dobra stvar je posmatrati zalazak sunca na Mrtvom moru jer se dobiju dobre fotke, ali sunce zalazi tek za dva sata, a nemam toliko vremena. Idemo nazad za Madabu. Sa taksistom sam već u dobrim odnosima, iako se baš i ne razumijemo najbolje.

Od njega sam naučio dvije nove arapske riječi: „fi“ i „mafi“ tj. „ima“ i „nema“. Sada moj riječnik broji oko 10 riječi, pored obaveznog „selam“ i „šukran“ „hvala“, a zadnje dvije sam koristio bar stotinu puta svaki dan.

Madaba je vrlo simpatičan gradić, možda zato što je i većinski hrišćanski. Kada sam stigao taman je bilo neko vjenčanje u crkvi St. George. Uzeo sam sobu za 10 JD u hotelu Madaba. Soba je nevjerovatna! Kao u hotelu sa 5 zvjezdica. Vlasnica je neka baba, a hotel je nov i čistije mjesto još nisam vidio. Tu je veliki krevet, klima, kupatilo, tuš, romantična rasvjeta i sve miriše. Staro dobro hrišćanstvo. Mislim da je vlasnik musliman, sigurno bi morao loviti žohare po kupatilu. Zatim sam otišao do nekog malog restorančića i jeo piletinu. Izbor im i nije veliki, a ova piletina mi je već dosadila. Vratio sam se u hotel.

<< prethodna                                                                                  sledeća >>