Putopisac

Nacionalni park Manyara

11.05.2010 (dan 27)

Manyara

Popili smo kafu u hotelu. Oko 9.00 smo krenuli džipom na safari. Lik nam je uzeo još po 10.000 Tsh za vreće za spavanje. A mi budale mu platili. Grupu za safari čine zajedno sa nama još i Lana iz Švedske i Steven iz USA.

Plavi majmun, Manyara

Plavi majmun, Manyara

Vozač se zove Ruben, pa smo ga zvali Barikelo. A pokazao se i da tako vozi. Danas posjećujemo nacionalni park i jezero Manyara. To je jedan manji nacionalni park, površine od samo 330 km2, a dvije trećine parka čini jezero Manyara. Park obiluje vrlo različitom vegetacijom koja se kreće od savana do močvara, kao i šumovitih područja sa bagremom. Ima veliki broj životinja među kojim se najčešće mogu vidjeti majmuni, slonovi, žirafe, te mnogo vrsta ptica.



Prvo nailazimo na nekoliko plavih majmuna koji sjede u krošnjama drveća. Zovu se plavi majmuni, iako nemaju mnogo veze s plavom bojom. U parku pravimo malu pauzu za doručak koji smo ponijeli sa sobom. Nakon toga nastavljamo dalje džipom putem koji vodi kroz prilično gustu vegetaciju sa obe strane. Posebno je zanimljivo drveće čije grane prave najčudnije oblike. Dolazimo do jedne male rijeke, tačnije potoka, pored koje su desetine babuna. Sjede, čupkaju neku travu i jedu.

Manyara

Manyara

Posebno su zanimljive bebe babuna koje ženke nose na svojim leđima. Zatim malo dalje stoji jedan dik-dik, a nedaleko od njega nas posmatra jedan mužjak waterbuck.

Waterbuck, Manyara

Waterbuck, Manyara

Waterbuck je jedna vrsta antilope i prepoznatljiva je po bijeloj liniji ispod vrata. I njeno ime može da zavara jer uopšte ne provodi mnogo vremena u vodi, a u vodu može ponekad da pobjegne kada je u opasnosti. Vožnja džipom kroz park je vrlo prijatna. Dalje nailazimo na nekoliko slonova, a zatim se redaju žirafe, antilope, divlje svinje i bufala. Ptice koje se mogu vidjeti imaju nevjerovatno vatrene i žive boje. Bili smo i na obali jezera. Oko 16.00 smo otišli u močvarno područje gdje smo posmatrali ptice i nilske konje. Nakon nekoliko sati smo se vratili u kamp na kafu i ručak. Malo ćaskali o svemu, a naročito o stanju u bivšoj Jugi.

Dik-dik, Manyara

Dik-dik, Manyara

Šveđanka studira i radi neki projekat o kafi, a Amer je iz Kolorada i veliki je ljubitelj planina. Prije dva dana se popeo na vrh Kilija. Eto kako Šveđani rade svoje diplomske radove. A mi? Bolje na to i ne misliti.

Manyara

Manyara

Područje je puno komaraca. Spavaćemo u malim šatorima. Ne bude li vreće za spavanje, zapaliću šator. Sutra idemo u Ngorongoro. Lova je postala problem. Ali bar ćemo odraditi Tanzaniju. Ovo danas nije vrijedilo 100 $, ali dobro, neka bude tako. Zato će Ngorongoro biti ok i isplatiti se. Cijena i jeste toliko, tako piše i u turističkim vodičima, tako da nismo ni prošli toliko loše.

<< prethodna                                                                                  sledeća >>