Putopisac

Tunis

08.09.2006 (dan 1)

Monastir, Hammamet

Nakon dva sata leta avionom kompanije Tunis Air iz Beograda, slijećemo na aerodrom u gradu Monastir. Monastir je rodno mjesto osnivača moderne nacije Tunisa, Habiba Burgibe. Grad su osnovali Feničani i tu sagradili luku. Danas Monastir zauzima značajno mjesto u turističkoj industriji zemlje, a veliki kompleksi hotela i prodavnice suvenira se nalaze svuda. Glavna atrakcija u gradu je čuveni ribat, utvrđeni islamski manastir, sagrađen još 796. godine, kao dio obalne odbrane, i kao prvi takve vrste na afričkom kontinentu. Nalazimo se u dijelu zemlje poznatom kao Sahel, a to je područje sa najboljim plažama i sa najrazvijenijim turizmom. Autobusom se prevozimo do grada Hammamet na istočnoj obali, a zatim do poznatog odmarališta Yasmine Hammamet. To je ogromni kompleks hotela i različitih turističkih sadržaja. Hoteli su svi veliki i grandiozni, ali se meni ipak to i ne sviđa previše. Mjesto je dobilo ime po cvijetu jasmin koji u Tunisu ima poseban značaj i simbolizuje život i sreću. Veliki broj ljudi na ulicama prodaje cvijeće jasmina. Najviše ga kupuju sami Tunižani, a često ga nose iza uha. Ako se nosi iza lijevog uha, onda to znači da muškarac ima ženu i da je sretan. Ako se nosi iza desnog, to onda znači da je nema, ali da bi je rado imao. Smještamo se u hotel Imperial Park. Odmah nakon smještaja, naravno, trčim na plažu i na kupanje. Plaže su pješčane i protežu se kilometrima. Tunis je zemlja Magreba koja se na zapadu graniči sa Alžirom, a Libijom na istoku. Ima oko 10 miliona stanovnika i velika većina stanovnika, nekih 98 % su Arapi. Skoro svi su muslimani, a postoji i manji broj hrišćana i Jevreja. Starosjedioci Berberi čine vrlo mali dio populacije i uglavnom žive na jugu zemlje. Tunis je ustavna republika koja je nezavisnost od Francuske izborila 1956. godine, a Habib Bourguiba je postao njen prvi predsjednik. Tunis je jedna od najslobodnijih arapskih država. Žene imaju sva prava kao i muškarci i mogu da obavljaju sve poslove. Islamističke grupe su izbačene iz političkog života, a zakonom je zabranjeno formiranje partija koje imaju program zasnovan na religijskim i etničkim principima. Danas je Tunis poznat i kao najveći svjetski proizvođač datula i četvrti je po proizvodnji maslinovog ulja. Ipak je turizam glavna grana privrede koja obezbjeđuje i najveće prihode.

09.09.2006 (dan 2)

El Jem

Pošto mi ne pada na pamet da se cijeli dan samo izležavam na plaži, odlučujem da se priključim ekipi za dvodnevno putovanje po zemlji koje obuhvata oko 70 % teritorije Tunisa. Ujutro krećemo autobusom iz Hammameta prema prvoj destinaciji – El Jemu. Pored puta se nižu mnogobrojne plantaže datula. Jedan od važnijih gradova na obali je Sus (Sousse) sa oko 180.000 stanovnika. Sus su osnovali Feničani u 9. vijeku p.n.e i nazvali su ga Hadrumetum. Čuveni kartaginski general Hanibal ga je koristio kao svoju pomorsku bazu u posljednjim fazama Punskog rata protiv Rima. Na tom mjestu se iskrcao Scipio Africanus u svom pohodu protiv Kartagine. U 7. vijeku su ga osvojili Arapi, a u 9. vijeku je postao glavna luka dinastije Aglabida čije je sjedište bilo u Kairouanu. Danas je Sus glavni centar područja koje se zove Sahel, i treći grad po veličini u državi. Nakon Susa, dolazimo u gradić El Jem, u posjetu koloseumu. Ovaj koloseum je bio treći u Rimskom carstvu i definitivno najveći u Africi. Zapravo je od njega veći samo rimski, i to onaj u mjestu Capua.

koloseum El Jem

koloseum El Jem

Amfiteatar El Jem predstavlja jedan od najvećih rimskih zaostavština u Tunisu. Izgrađen je između 230. i 238. godine u trgovačkom gradu Thysdrus i mogao je da primi oko 30.000 ljudi. Dugačak je 149 m i širok 124 m i predstavlja pravi inžinjerski poduhvat. U nedostatku materijala, pješčani kameni blokovi su dovoženi iz kamenoloma udaljenih 30 km, a voda je dopremana podzemnim akvaduktom sa udaljenosti od 15 km. Prilično je uništen u kasnijim sukobima, naročito kada su Turci 1695. godine koristili topove da iz njega istjeraju pobunjenike. Amfiteatar, zapravo nikad nije do kraja ni završen. Gradnja je počela pod rimskim prokonzulom Gordijanom, ali je on došao na super ideju da postane rimski car, te se pobunio protiv Rima negdje oko 238. godine i kad je, logično, propao i počinio samoubistvo, gradnja je i stala. Gordijan se, navodno, ubio baš na ovom mjestu. Međutim, i takav, koloseum se koristio i poslužio je svojoj svrsi.

koloseum El Jem

koloseum El Jem

Berberska princeza i vojni vođa Al-Kahina je ovdje bila pod opsadom od strane arapskih snaga krajem 7. vijeka. Ona je najvažniji lik u berberskoj istoriji, i Berberi i danas njeguju sjećanje na nju. U to vrijeme je okupila berberska plemena i suprotstavila se Arapima dinastije Amajada. Postoji priča da je koloseum bio povezan tunelom sa obalnim gradom Salakta, tako da su branioci zezali arapske vojnike tako što su sa zidina koloseuma bacali na njih svježu ribu, pokazujući im tako da od predaje zbog gladi nema ništa. Berberi su originalni narod Sjeverne Afrike koji se sastoji od više plemena koja i nisu toliko međusobno povezana. To je zapravo mješavina raznih plemena, neki se čak razlikuju i po boji kože, ali ih ipak povezuju dvije stvari koje ih čine Berberima: berberski jezik i zajedničko istorijsko sjećanje. I danas je moguće popeti se na najviše nivoe za sjedenje i zamišljati kako je to izgledalo dole u areni. U podzemlju su dva hodnika koji su se koristili za držanje životinja, gladijatora i drugih nesrećnika koji su bili osuđeni na umiranje. Izlazi iz tih hodnika vode na sredinu arene. Interesantni su mi i natpisi urezani na zidovima, npr. neki John, možda vojnik, 1914. godina. Ovo područje je bilo od velikog značaja za Rimsko carstvo. Bogatsvo regiona se zasnivalo na proizvodnji i trgovini maslinama. Građani El Džema su imali svoju administraciju i prava slična onima koje su uživali građani Rima. Maslinovo ulje iz ovog područja je vrhunskog kvaliteta i veoma traženo, kako tada u starom Rimu, tako i danas, pa se ovdje proizvodi oko dvije trećine ulja u cijeloj državi.

pustinjsko područje oko Matmate

pustinjsko područje oko Matmate

Napuštamo El Jem i krećemo prema gradu Sfax koji se nalazi na obali Sredozemlja. Sfax je važan industrijski centar, posebno u proizvodnji fosfata, tako da tu i nema nešto naročito da se vidi. A pored toga, osjeti se i popriličan smrad. U gradiću Mahres pravimo pauzu i imamo mali odmor, i to je prilika za osvježenje. Nastavljamo prema gradu Gabes. Na putu za berbersko selo Matmatu, prolazimo kroz područje gdje je u Drugom svjetskom ratu bila čuvena Romelova linija odbrane – Mareta.



Još se mogu vidjeti prilično dobro očuvani bunkeri Afričkog korpusa. Naravno da su očuvani kad su pali bez borbe, jer su se Švabe povukle kad su ih Englezi zaobišli južno od Matmate. U ovom selu neki od berberskih stanovnika žive u građevinama koje su ukopane u zemlju a koje se zovu trogloditi. Radi se o iskopanim prostorijama pod zemljom, koje se sastoje od nekoliko prostorija, a navodno ti ljudi tako žive još od rimskog doba, kada su se morali skrivati pod zemljom od napadača koji su ubijali sve pred sobom. Noću bi napuštali svoja podzemna skrovišta i napadali zavojevače. Ove podzemne građevine su bile nepoznate svijetu sve do 1967. godine. Takođe, one su odličan način da se izbjegnu velike vrućine u toku dana, jer je temperatura u njima ugodnih 17° C tokom cijele godine.

trogloditi, Matmata

trogloditi, Matmata

Kasnije ih je i George Lucas koristio pri snimanju filma Star Wars, gdje je jedna od njih bila i dom Luka Skywalkera na planeti Tatooine. Sada predstavljaju obavezno mjesto za svakog turistu, a imaju čak i hotel, restoran, ako se to može tako zvati. Najbolje mi je bilo nešto kao cafe bar, jedna rupa u zemlji, taman toliko da jedan čovjek može stati, a unutra jedan garavi Berberin stoji i prodaje neke sokove. Čak smo i ručali u jednom takvom „restoranu“. A hrana nije bila loša. 13 km zapadno od Matmate nalazi se berbersko selo Tamezret. Ovo je izgrađeno na površini i turisti ga često posjećuju. Nastavljamo prema gradu koji se nalazi na samim vratima Velikog istočnog erga, tj. početka prave pješčane pustinje. Douz je kao i svi gradovi ovakvog tipa, smješten u oazi. Ono što ga čini posebnim u vezi te činjenice je to što je ta oaza prilično velika i čini je preko 500.000 palmi. Grad se nalazi na samom ulazu u Saharu i može se reći da živi od turizma.

Douz

Douz

Douz ima oko 30.000 stanovnika i sastoji se iz dva dijela: kompaktnog gradskog centra sa hotelima i restoranima, i turističke zone u jugozapadnom dijelu na kojem se izlazi prema Sahari. Zone touristique predstavlja takođe i izlaz prema Sahari i početak velike dine.

Sahara

Sahara

Ovo mjesto je najbolje da se osjeti ukus Sahare, iako se ne može reći da smo u Sahari, jer Sahara zvanično počinje nekih 50 km južnije od ove turističke zone. Konačno, prava pustinja! Tunižanski dio Sahare se sastoji od tri tipa pustinje. Stjenovita pustinja se zove hamada, ona sa sitnim kamenčićima je serir, a pjeskovita je erg. Ovaj dio zemlje je nekada davno činio Limes Tripolitanus, odbrambenu liniju koja je čuvala južne granice rimske Afrike.

Douz

Douz

Predstoji nam jahanje kamila. Prvo nam daju da obučemo neku dugačku berbersku tuniku, eto da sve bude kako treba, zatim idemo na kamile. Treba se čvrsto držati dok se kamila diže iz ležećeg položaja, pošto ona prvo diže zadnje noge pa se lako može pasti na glavu naprijed. Ali i to se preživjelo. Kamile koje žive u Tunisu imaju jednu grbu. Kamili pored mene se izgleda strašno sviđam pošto me konstantno češka glavom po nozi. E da mi je još sablja u ruci! Tu su i arapski konji.

Douz

Douz

Momak na konju mi predlaže jahanje, a ja razmišljam da li sam jašem ili ide i on sa mnom. Ima nekih 25 godina i kaže da jaše od svoje druge godine. Neki tada i ne prohodaju. U svakom slučaju, što da ne. Ovo je predivan osjećaj! Naravno, jahaću zajedno s njim. Konj je u galopu, a vjetar mi u kosi. Malo se brinem da ne padnem s konja. Znam da je dole pijesak, ali ipak ni brzina nije mala. Lokalni Berberi su postavili stolić na sred pustinje i prodaju kesice s pijeskom. Zanimljiva ideja! Vratili smo se do grada i tu smo prespavali u hotelu El Mouradi. Veče sam proveo pored bazena jer u samom gradu nema ništa zanimljivo. Sobu dijelim sa jednim simpatičnim likom iz Beograda koji radi u bolnici, tačnije hirurgiji, daje anestezije prije operacije. Ovo je stvarno zanimljiv lik, vodolija, malo otkačen filozof i veliki kurvar. Kasnije sam čuo i da se oženio sa jednom ženom sa putovanja.

sledeća >>