Putopisac

Crveni kanjon

03.08.2008 (dan 12)

Mui Ne

Ujutro sam ustao i pio neku odvratnu tečnost koja je ličila na kafu. Otišao sam do plaže. Nije mi bilo nešto do plivanja danas. Na plaži neka grupa domaćih turista pleše uz ritam muzike i komande nekog žuće sa mikrofonom. Mui Ne je stvarno mirno mjesto i ništa se ovdje ne događa. Na plaži ima malo ljudi. U svakom slučaju, po prvobitnom planu sam trebao obići plaže i ostrva na Tajlandu, tako da se ovdje i ne planiram duže zadržavati.

Ribarsko selo

Ribarsko selo

Problem je taj, što nemam pojma gdje da idem dalje odavde. Ono što sam planirao prije polaska na put, bilo je maksimalno Saigon, dalje ništa. A sad sam ovdje, totalno bez plana. Mislio sam da budem u Saigonu par dana i da se avionom vratim u Bangkok.

Pješčane dine, okolina Mui Ne

Pješčane dine, okolina Mui Ne

Ali, sad bih ostao još nekoliko dana u Vijetnamu, ali gdje da idem? Gledam kartu Vijetnama, i vidim da je država mnogo duža kad se gleda na detaljnijoj karti, nego onako kad gledaš kartu svijeta. A tu je još i Laos, država u centralnom dijelu Indokine, koja će mi ostati kao crna rupa ovog područja. Kako uopšte doći do Laosa? Zbog velikih razdaljina, moraću iskoristiti bar jedan avio let. Ovo je frustrirajuća dilema, mozak je stao, pojma nemam šta da radim. Lupam glavu tim problemom dok sjedim u jednom restoranu čiji je vlasnik neki Englez koji je oženio Vijetnamku. Lik kaže da je bio mašinski inžinjer i da je došao ovdje poslom. Odlučio je ostane. Svidio mu se mir ovog mjesta. Kaže, da neće da čuje za Englesku. Njegove riječi – „Kad umrem, baš me briga, bacite me u more!“, zanimljiva filozofija!

Crveni kanjon, Mui Ne

Crveni kanjon, Mui Ne

Na karti vidim oznaku za aerodrom kod grada Nha Trang i Da Nang, te mi pada na pamet ideja da idem busom do jednog od njih, a dalje do Laosa avionom. Međutim, Englez kaže da to nisu međunarodni aerodromi, te sam opet na početku. Dakle, odlazak u Vientiane bi mi uzeo nekoliko dana provedenih u busu, što je neprihvatljivo. I sad dolazim do ludog plana: ići ću busom do Nha Tranga, a zatim avionom do Hanoja, skroz na sjeveru zemlje! A zatim iz Hanoja ću već nekako do Laosa. U lokalnoj turističkoj agenciji sam dogovorio za 15 $ obilazak Crvenog kanjona i pješčanih dina u okolini Mui Ne. Na taj put smo išli džipom. Usput smo prošli pored ribarskog sela. Stotine ribarskih čamaca se lagano njišu na moru. Smrad ribe je nepodnošljiv i osjeti se nekoliko kilometara. Ovo selo je čuveno po ribljem sosu koje se lokalno zove Nuoc Mam. Stigli smo do Crvenog kanjona. Ovo je vrlo zanimljiva priroda!

Crveni kanjon, Mui Ne

Crveni kanjon, Mui Ne

Po dnu kanjona teče Fairy spring, mali potok koji se kanjonom ulijeva u more.



Ovdje se može sresti pijesak u tri boje – tamna narandžasta, bijela i žuta. Pijesak i stijene kreiraju čudesne strukture koje liče na stalagmite. Dva dječaka mi se sami uvaljuju da me prate i da mi budu vodiči iako mi nisu potrebni. Kao oni će mi pokazati gdje je kanjon, a ja ga vidim golim okom, na 200 m od mene.

Pješčane dine, okolina Mui Ne

Pješčane dine, okolina Mui Ne

Kasnije su mi tražili napojnicu za tu „ogromnu“ uslugu od 20 $, ali sam im rekao da idu u p.m. Nakon kanjona idemo džipom dalje do pješčanih dina. Ove dine, slične onim u pravim pustinjama, mogu se naći samo ovdje. Tu je i veliko jezero, smješteno između dina, a zove se Lotus jezero. Ono se konstantno puni pijeskom, tako da je izvjesno da će jednog dana u potpunosti nestati. Dobro je spuštati se na dasci niz padinu dine. Tu je neka mala curica od 10 godina pokušavala da mi glumi vodiča. Čudno, dala mi je komad plastike da se spustim niz dinu i tražila za to cijelih 20 $! Curici sam lijepo objasnio da ta usluga ne vrijedi toliko i dao sam joj 2 – 3 $ jer je vrlo simpatična, na što se ona naljutila, jasno pokazujući da nije zadovoljna novcem kojeg sam joj dao. Stvarno, ne znam šta je s ovim ljudima. Po povratku u Mui Ne, u istoj agenciji sam kupio bus kartu za Nha Trang za 6 $ i avio kartu za Hanoi za oko 100 $. Naveče sam šetao po plaži. Nema ovdje više ništa zanimljivo. Neki taksisti na motorima mi pokušali prodati marihuana, ali se nismo dogovorili.

Lotus jezero, okolina Mui Ne

Lotus jezero, okolina Mui Ne

Ja sam htio samo za jedan džoint, a oni bi da mi prodaju 10 g, a toliko mi ne treba. Naveče sam se odjavio iz gesthausa i čekao bus na cesti. Bus je došao oko 1 sat iza ponoći.

<< prethodna                                                                                  sledeća >>